Trudnoća (5.dio)

Tlak koji me mučio unazad tjedan dana držala sam pod kontrolom. Jednom sam imala strašnu glavobolju koje imam i inače, a posljedica su nategnutog vrata na 6. rođendan. Popila sam Voltaren jer mi inače apsolutno ništa drugo ne pomaže. Kasnije sam pročitala da se nikako ne preporuča u zadnjem tromjesječju trudnoće. Bravo ja! Izbjegavam svakojake tablete, mirise, lakove za nokte i onda popijem voltaren koji se nikako ne preporuča! Sa sadašnjeg stajališta, moja odluka da ne odem u bolnicu kada mi je porastao tlak bila je stvarno nepromišljena.

Te sam srijede bila naručena na redovnu kontrolu. Prvi puta sa sobom na pregled nisam ponijela torbu sa stvarima za eventualni ostanak u bolnici. Kako nisam zadnjih dana toliko jako osjetila bebice (redovno, ali ne toliko snažno) i boljelo me sve više u donjem dijelu trbuha, doktor je odmah spomenuo ostanak u bolnici. Napravljen je ctg na kojem je ustanovljeno da su otkucaji srca jednog blizanca prilično loši. Sproveli su me kroz hitnu, radili ctg-e, spominjali kako će me uskoro premjestiti na odjel, no kako moram nekoliko sati provesti u predrađaoni. Upoznala sam tamo ženu koja je također bila na promatranju i koja mi je ljubazno ustupila svoj punjač na cijelu noć. Suprugu sam naravno rekla da ne mora nositi stvari jer gore nemam mjesta, neka dođe idući dan. Do večeri je bilo sasvim mirno, bila samovo s gotvo vrijeme priključena na ctg, no povremeno sam ih zvala da mi ga skinu jer sam morala prošetati. Baš me boljelo i teško mi je bilo ležati. Kasnije kroz večer počele su stizati trudnice s trudovima. Neke su ušetale sa smješkom, neke su vrištale, neke su željele supruga… Bila sam opuštena, slušala otkucaje svojih beba. Bila sam i gladna, jaaaako gladna. Spasilo me pecivo koje mi je tata kupio prije pregleda. U toku noći na ctg su me spajali svaka tri sata. U 7 ujutro došao je mladi doktor, brzinski me pregledao, pogledao nalaz ctg-a, rekao kako je u redu, očitavaju se trudovi, ali otkucaji su u redu. Odlazi on kući. Sada sam bila već opako gladna. Javljam se mami, čestitam joj rođendan i kažem kako bebe sigurno neće biti danas iako se već ponadala da će biti na njen rođendan.

Oko 7:18 ulazi doktor, šef odjela. Gleda ctg, gleda mene, zabrinu pogled, pita: “mama, jel vi osjećate bebe?”. Ja se još nasmijem, pa da, trenutno ne toliko jako, al osjećam ih. Odlazi. 7:22 javljam H. kako je doktor zabrinut zbog lošeg nalaza. 7:42 se vraća, gleda nalaze, viče: “katastrofa”. Odlazi na hodnik, poziva cijelo osbolje i viče na njih kako ga nisu prije zvali, loši su nalazi cijelu noć, odlazi, užurbano stavlja na sebe zeleno odjelo. Vraća se: “mama, radimo hitni carski”. Sestre me svlače. Pitam smijem li samo do wc-a, puštaju me. Doktor vani viče što je njima, di sam, već sam trebala biti na stolu. 7:48 šaljem H. poruku: carski, odmah. Stvaljaju mi za to vrijeme kateter, voze me u neku malu sobicu, pitaju kada sam zadnji put jela. Bila sam smirena, znala sam da sad što je tu je. Čujem kako mi sestra stavlja masku i govori: brojite do 10. Moja zadnja pomisao prije nego sam zaspala bila je: pa prije tri dana sanjala sam da sam rodila mrtve bebe….

 

poruka

Advertisements