Sv. Duh vs. Opća bolnica Bračak

Prije nego li počnem sa našim dolaskom kući, htjela bi još napisati post o samoj bolnici i iskustvo s osobljem.

Meni najbliža bolnica je Opća bolnica Bračak, no kako sam tamo bila hospitalizirana  gotovo svaki mjesec trudnoće, shvatila sam da jednostavno tamo ne želim roditi. Bolnica je novija, opremljena, ali nisam imala povjerenja u medicinsko osoblje. S obzirom da sam ranije rodila, curke bi ionako završile u Zagrebu u bolnici, a ja ostala u Zaboku. Na kraju, u bolnici Bračak rode se u prosjeku četiri para blizanaca godišnje, dok se samo na Sv. Duhu rodilo 8 para blizanaca u tih 12 dana koliko sam tamo provela.

S nekih 30 tjedana počela sam se kontolirati na sv. Duhu kod doktora Hafnera koji je izuzetno ljubazan i smiren. S 33 tjedna primila sam inekciju za razvoj bebinih pluća i tamo prvi puta provela 5 dana. Bračak je definitvno hotel spram Sv. Duha. Od interijera do hrane i operemljenosti same bolnice. No, pristup doktora i njihovo iskustvo sasvim je druga priča. Svakodnevno su mi tih dana radili ujutro ctg i to je bilo 40 min – sat vremena uživancije za moje uši. Baš sam se povezivala s bebama u to vrijeme. I tamo samo upoznala jednu ženu koja je već više od mjesec dana tamo ležala i ostala poslije mene. Bilo joj je teško, no žene su baš lavice kad su u pitanju njihova djeca.

Sestre su na odjelu za patologiju trudnoće bile divne iako glavna sestra prema njima zna imati glasne ispade (ori se cijeli odjel). Svi ginekolozi koje sam prošla također su divni.

Drugo ostajanje u bolnici je bilo to kada sam hitno zaprimljena u predrađaonu pa sve do odlaska s bebama kući. Sve sestre također divne, ljubazne, uslužne. Sve pohvale mogu dati doktoru Blagaiću koji mi je napravio hitan carski, spasio bebe te me poslije i došao obići. Jedini tko mi je ostao u lošem sjećanju sa sv. Duha jest mladi doktor Pavlović koji nije na vrijeme uočio problem s ctg-om te spremačice na odjelu babinjača koje ulaze u sobu kao kauboji u 6 ujutro. Pale svjetla, lupaju, bez ikakvog obzira prema rodiljama i majušnim stvorenjima. Sestre s neonatatalogije divne, divne.

Hrana – koma! Zaista nisam veliki izbriljivac. Vegetarijanka sam i jedem sve osim mesa i repe. Sve! Ali ova hrana nema veze s vezom. Moj se tanjur često gubio, svaki dan su me nekoliko puta ispitivali jesam li vegetarijanka, ako nisu pitali donijeli su meso ili ribu (!!!). Nekoliko sati poslije carskog donijeli mi pohanu ribu! Doručak – šnita kruha s malim maslacem, ručak – juha, zelje i jaje, večera – jaje, šnita kruha. U svemu tome je sreća u nesreći da ionako nisam imala nikakvog apetita pa sam tek koji komadić kruha pojela. H. mi je od kuće donosio hranu. Najčešće sam pojela 2-3 žlice grisa ili kompota.

Kupaona je prosječna. Hrpa prašine na polici i nimalo sapuna ni dezinfekcijskog sredstva, no školjka i tuš kabina bile su redovno brisane.

Soba nema TV, ni radio. Iskreno, nije nam ni trebao. Ionako sam lovila svaki trenutak za san.

S obzirom da je Sv. Duh bolnica prijatelj djece, bebe su s vama u sobi od 0-24. Uzmu ih za kupanje, vaganje i sl. te ukoliko ih zamolite. Zaista nije problem ni jednoj sestri bio ukoliko su žene zamolile da uzmu bebe samo da malo odmore. Meni je ovaj način zaista sjajan jer mi je bilo veoma važno da uspostavimo dojenje i da bebe budu sa mnom. Plač drugih beba nije budio moje curke, već ih je uspavao ukoliko su bile nemirne.

Pedijatri divni, pruže sve informacije koje trebate. Smireni što je najvažnije.

Sestre za rodilje više – manje ok. Iskreno, nisam primjetila da su se nešto posebno trudile upoznati žene sa dojenjem. Ukoliko su ih pozvale, pomogle su im namjestiti bebe i to je to. I ja sam prva dva dana zvala jer sam ih teško namještala, što zbog bolova od carskog, što zbog ravnih bradavica. U trudnoći sam puno čitala o dojenju, najviše na facebook stranici RODA . Bez toga bih ukoliko bi se oslanjala samo na pomoć sestara teško dojila.

Sv. Duh sam još jednom posjetila 25 dana poslije poroda zbog strašnih bolova. Došla na hitni prijem umirajući u bolovima. 3 sata čekala doktora jer su imali neku sjednicu. 3 sata na hitnom prijemu! Na kraju mi je sestra na svoju odgovornost nakon 2 sata dala neku inekciju. Pokvario im se aparat za nalaz krvi. Čekala sam cijeli dan i nisam dobila nalaze! Ubilo me to. Čekaju me doma bebe koje sišu, ne prihvaćaju adaptirano, plaču. Doktor spominje ostajanje u bolnici i primanje antibiotika intravenozno. Sestre i na ovom odjelu preljubazne te su me zaista često obilazile i pružale potporu. Pozvale su i  doktora Blagaića koji me također često obilazio. Ponovno sam tu srela Pavlovića koji mi je bez ikakvih pretraga dijagnosticirao pijesak u mokraćovodu – a meni zaostala krv u maternici. Ne mislim više ništa vezano uz njega reći.

Nasuprot tome, na Bračaku sam primljena i obrađena svaki puta u nekih maksimalno 20 minuta od kada sam pozvonila na vrata. Ni jednom nisam dugo čekala i uvijek me netko ljubazno primio i pregledao. S te strane ovoj bolnici mogu dati samo pohvale.

Summa summarum, ukoliko ne želite hotel, već stručnost – sv. Duh preporučam svakome. Ponovno ću roditi na Sv. Duhu u nadi da me neće spasti gore spomenuti doktor.

 

WP_20170918_08_01_21_Rich

 

 

Advertisements