Grize li trava?

Obožavam prirodu. Sva godišnja doba i sve njene čari. U njoj pronalazim inspiraciju, meditaciju i s njom dišem.

U radu s djecom nastojim im što više približiti prirodu, kako kroz uređenje interijera, izboru igračaka tako i u provođenjem vremena u prirodi. Isto želim i svojoj djeci. Želim im da djetinjstvo provedu istražujući prirodu, život. Imam zaista veliku sreću živjeti u malenom mjestu gotovo pa na selu. Gdje god kročimo oko nas su polja i šume, trava, kamenje, zemlja…. Od kasnog proljeća do kraja jeseni imamo domaćih, jestivih plodova. Imamo i pitke vode. Blizu naše kuće je je jezero pokraj kojeg svakodnevno šećemo i možemo vidjeti 20-ak divljih patki. Također moje djevojčice imaju sreću pa mogu još vidjeti ponegdje i domaće životinje. I moj radi stol okrenut je prema prozoru, bez zavjese, tako da mogu pisati i diviti se toj ljepoti.

Zašto uopće pišem ovo? Zato što primjećujem koliko malo vremena djeca provode u prirodi. Kako starija djeca, tako već i ovi vrtićki mališani. U principu većina njih bude na svježem zraku samo za vrijeme boravka u vrtiću. Poslije roditelji žure obavljati poslove koje imaju, a djeca budu prek nekim medijem (u vrtićkoj dobi to je obično tv, a kasnije mobitel, laptop, tablet, playstation…). Kako smo došli do toga da zaboravljamo gledati pored sebe, iznad sebe, divotu ispod sebe? Kako smo zapeli piljeći u mobitele dok sjedimo na kavi s prijateljicom, suprugom? Kada su nam instagram i fejs postali važniji od proučavanja biljaka, kukaca s djetetom, a na kraju važniji i od vlastitog djeteta?

Ukoliko znamo da moramo poticati cjelokupni rast i razvoj djeteta kako mu u dobi od 3 godine puštamo animirani film u tajanju od 3 sata, a zaboravljamo ih poticati da se penju po stablima?

Promatrajući i slušajući djecu i njihove roditelje, bake i djedove ,počela sam se pitati grize li trava ili u čemu je problem? Moje curke su već sa sedam mjeseci počele redovno sjediti na travi, opipavati je i ranije, ali – pazi, prehladit će se, pazi staviti će travu u usta, staviti će list u usta, pazi prljavo je, pazi ima zemlju, pazi primila je kamen. Ljudi, ohladite! Kažem vam sa stopostotnom sigurnošću da trava i priroda općenito ne grizu. Neće se djeca od iste razboljeti, već steći itekakav imunitet. Djeca uče istražujući, omogućimo im to. Neka opipaju vodu, pijesak, tijesto, glinu, blato, zemlju, list, travu, stablo. Ma neka opipaju sve što im nije po život opasno. Neka uče u prirodi matematiku, fiziku, kemiju. Sve što će im jednog dana biti potrebno u školi, već od ranih dana mogu učiti na otvorenome dok uzimaju svježeg zraka i stječu bolji imunitet. Boje, oblike, količine, vrste ptica, kukaca… Dajem li svojoj djeci da jedu zemlju? Ne. No, probale su je istog trena kad smo maknuli pogled s njih. Okusile su i list i travu i kamen. Naravno da im svaki puta pokušavam dati do znanja kako to nije hrana, ali se mogu igrati s tim. Imaju 9 i pol mjeseci, testiraju granice već sad, a mi i u prirodi imamo prilike postavljati ih. Hoću li im dati da se penju po drveću? Naravno! Razvijati će svoju grubu motoriku, koordinaciju, učiti kako tanke grane pucaju pod težinom, promatrati u koje godišnje doba otpada lišće…

Imate li vrt? Uči li dijete kako od sjemena izraste plod? Zaista, to ne mora biti veliki vrt, može biti i tegla na balkonu stana. Neka posiju sjeme, promatrajte kako raste, fotografirajte različite faze rasta, a potom zajedno budite zahvalni kada ćete isto moći pojesti. Dijete u prirodi može naučiti i važne životne lekcije poput one da se vlastitim trudom i zalaganjem mogu postići zadivljujući rezultati. Učite ih da brinu za druga živa bića i da budu nježni prema njima.

Odakle taj strah prema prirodi? Zar je zaista toliko važno hoće li se uprljati i hoće li ostati mrlja na odjeći? Dozvolite djeci da stvaraju uspomene. Dozvolite im da aktivno žive svoj život, a ne da samo budu pasivni promatrači.

Zabrinuta sam što su nam djeca nestala s ulica i parkova. Jedna jer im je draže koristiti tehnologiju, druga jer im roditelji ne dozovljavaju pa su opet prisiljeni korisiti istu. Trudimo se živjeti u skladu s prirodom – gasimo tv kada su nam djevojčice budne, pokušavamo se zdravo hraniti, biti čim više vani. Pitam se hoće li se kroz nekoliko godina one uopće imati s kime igrati vani? I tada sam jako sretna što su dvije i to što će barem uvijek imati jedna drugu.

 

Slikovni rezultat za at the end of the day feet

38139467_10217360697988322_2632576603237908480_n

38149370_10217360699868369_6863172806306168832_n                       38118912_10217360702588437_3097241783482974208_n38284435_10217360707988572_2924776448294125568_n

Advertisements