Stilovi roditeljstva

Jeste li ikada u parku ili na nekom druženju primjetili kako neki roditelji uopće ne primjećuju što njihova djeca rade? Ili pak one roditelje koji ne skidaju pogled sa svog djeteta? Jeste li primjetili onu djecu koja drhte na sam spomen svojih roditelja? Ili onu koja kao uopće da roditelje i nemaju?

 

nature vs nurtur

Kažu kako su djeca odraz svojih roditelja. Ovo je zapravo vrlo točno. Djeca su male spužvice koje upijaju svijet oko sebe. Svim svojim osjetilima. I svim svojim osjetilima te informacije vraćaju u svijet. Odgojno – obrazovnim djelatnicima je često dovoljno sat vremena s djetetom i reći će vam puno o njegovoj poziciji u obitelji. Zbog čega se djeca toliko razilikuju? Veliku ulogu igra njihov temperament, no svakako u pozadini njihove slike stoji odnos roditelja/skrbnika prema njima. Kako taj odnos utječe na djecu?

Postoje dvije dimenzije roditeljstva koje su posebno važne za cjelokupni djetetov rast i razvoj: roditeljska toplina i roditeljski nadzor. Toplina podrazumijeva količinu podrške, ljubavi i ohrabrivanja koju roditelj pruža. Nadzor podrazumijeva određeni stupanj discipline, upravljanja i kontrole. Prema te dvije dimenzije određena su četiri stila roditeljstva:

  • autoritarni – roditelji postavljaju visoka očekivanja i zahtjeve pred dijete, skloni su kažnjavanju. Odnos je hladan i temelji se na podređenosti/nadređenosti. Roditelji pružaju vrlo malo topline, a granice su vrlo strogo postavljene.
  • autoritativni – roditelji pružaju puno ljubavi i topline te pritom jasno postavljaju granice, zahtjeve i očekivanja koji su primjereni dobi djeteta.
  • popustljivi – roditelji pružaju puno topline i ljubavi uz vrlo malo nadzora, kontrole i granica. Primarno im je udovoljiti djetetovim željama i zahtjevima.
  • zanemarujući – roditelji pružaju vrlo malo emocionalne podrške, hladni su, a uz to daju djeci slobodnu, ne postavljajući granice, očekujući da drugi preuzmu odgovornost za odgoj djeteta.

Kakva djeca proizlaze iz pojedinih roditeljskih stilova?

  • autoritarni stil – nesigurna, povučena, agresivna, niskog praga tolerancije na frustraciju, nepovjerljiva, neuspješna u rješavanju problema, neprestano brinu kako udovoljiti autoritetu
  • autoritativni stil – sigurna u sebe, samopouzdana, visokog stupnja samokontrole, odgovorna i imaju visoku motivaciju za postignućem
  • popustljivi – nesigurna djeca, nesnalažljiva, slabe samokontrole, sklona agresivnosti i scenama kad se susretnu s ograničenjima te kada im se u trenutku ne udovolji prohtjevima
  • zanemarujući – neposlušna, neprijateljski rapoložena, niskog samopoštovanja, sklona delikvenciji, promjenjivog raspoloženja, imaju osjećaj kako nisu dovoljno vrijedna.

 

Godinama, zapravo stoljećima, nekako se težilo autoritarnom stilu odgoja. Poslušnost i odanost roditeljima na prvome mjestu. Topline i ljubavi nedostajalo je u svakom pogledu. Zadnjih je godina u trendu popustljiv odgoj što je rezultira razmaženim generacijama. Odgojno – obrazovni djelatnici često primjećuju kako djeci fali one najjednostavnije pristojnosti i poštovanja, a što proizlazi iz unutarnje nesigurnosti djeteta. Djeca se vrlo teško nose s autoritetom, a svako veće postavljanje zahtjeva i granica u njima izaziva ogromne doze frustracije. Prešli smo iz krajnosti u krajnost. Vjerojatno iz neke pozitivne misli kako djeci treba dati beskrajnu ljubav i udovaljavati svemu što žele kako bi odrasli u sigurne i sretne osobe. Ispostavilo se da je neka dobra namjera zapravo ogromna pogreška i kako činimo djeci medvjeđu uslugu.

Autoritativni stil odgoja jest stil koji se pokazao najprimjerenijim. Dakle, pružati djeci beskrajnu ljubav i toplinu uz jasno postavljene granice. Djeca se unutar tih granica osjećaju sigurnije i nalaze svoje mjesto u svijetu (o postavljanju granica napisati ću poseban post). Pokazalo se kako su djeca odgajana ovim stilom emocionalno zdravija/stabilnija, sretnija i neovisnija, imaju razvijenije socijalne vještine, postužu bolje akademske uspjehe te su manje nasilna.

Okruženje u kojem dijete boravi utječe na njegov cjelokupni rast i razvoj. Naša je dužnost kao roditelja pružiti djetetu sve ono što je potrebno kako bi se psiho-fizički razvijalo na najbolji mogući način. Koja li je to životna zadaća… Želim vam da budete ono što uistinu vašem djetetu treba.

 

Autor teksta: Tatjana Belanović, mag.praesc.educ.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: