Vrijednost tišine

Volite li tišinu? Ili ste pak tip osobe kojoj je tv/radio upaljen cijeli dan? Osjećate li se ugodno ili neugodno u tišini? Prakticirate li je u odgoju?

Tišina ima tisuću lica. U komunikaciji često zna biti toliko neugodna, ipak ponekad može reći više nego li bilo koja riječ. Zašto se toliko bojimo tišine? Zašto palimo tv čim ostanemo sami? Koliko često sjednete i samo budete u trenutku? Bez zvukova, bez tehnologije? Koliko često vaša djeca imaju priliku biti u tišini? Počnete li im pričati nešto čim nastane tišina jer se bojite da im ne bi bilo dosadno?

Tišina je zaista vrijedan dar koji nam je dan. Jer istinski sebe pronalazimo u tišini. Kada možete sjesti i samo biti, biti sami sa sobom i svojim mislima te se pri tome osjećati dobro, znači ste spoznali sebe i radujete se životu. Isprobajte danas možete li vi, kao odrasla osoba, biti 5 minuta u tišini. Čini vam se kratko? Naravno da možete? Probajte. Sjednite, sami, bez tva, mobitela, laptopa. Ostaje li vam u glavi buka ili kontorilrate misli? Kako očekivati od djece da budu u tišini ukoliko im to nitko nije pokazao?

Sve religije imaju neki oblik prakticiranja tišine. Od molitve, meditacije, klanjanja… Svako posvećivanje sebi, rad na sebi, razvoj duhovnosti traži tišinu. U tišini se spoznajemo i razvijamo.

Razmislite koliko dnevno vremena provodite u tišini? Započinjete li dan u tišini? Palite li u autu radio ili si uzmete vremena da budete sa svojim mislima i sa sobom? Osjećate li se neugodno u tišini? Razmislite zašto je to tako. S druge strane, ima li trenutaka u danu kada svojoj djeci kažete “zašto ne možeš samo nekoliko minuta biti tiho?”. Često napominjem kako su djeca ogledalo roditelja, stoga kako očekivati od njih da znaju biti u tišini ukoliko ni vi samo to ne znate? Kada su djeca bučna i došlo je do te razine da to više ne možete slušati recite: “hej, ajmo sjesti na trenutak” i tada udahnite i izdahnite nekoliko puta s djecom. Odaberite neku tihu igru poput prilagođrenu djetetovoj dobi: od pokvarenog telefona, tihog čitanja priče, gledanja u oči, maženja i sl. Učite ih da znaju biti u tišini. Gasite tv-e kada ih ne gledate. Zaista nam nije potrebna konstantna buka. S djecom u vrtiću pokraticiram tišinu tako da sjednemo u krug, prvi dan brojimo u sebi do 10 (možete im prstima pokazivati kako ide vrijeme) te svaki dan produljavamo za sekundu – dvije. Djeca pred polazak u školu svakako bi trebala imati barem 45 min tihe aktivnosti u danu. To ne znači da moraju sjediti, ali bi trebali imati tiho vrijeme u danu. Vrlo je važno da vide vas kako sjednete u miru, tišini. Sasvim je uredu reći djeci: “trebam vremena za sebe, trebam malo tišine. Molim te da me sljedećih 5 minuta ostaviš u tišini”. Kako je mlađoj djeci pojam vremena stran, odnosno nemaju osjećaj za njega, možete nabaviti pješčani sat koji će im dočarati koliko je to vremena zapravo. Sjednite za to vrijeme, dišite. Vidjeti ćete kako će vam se djeca vrlo rado pridružiti i umiriti se. Dajte im vremena. Možda će to biti tek kroz koji dan ili tjedan. Možete to prakticirati odmah ujutro ili pak pred spavanje. Ili baš kao odmor tijekom dana. Pitajte ih kako se osjećaju za to vrijeme, o čemu razmišljaju. Djeci nije potrebna animacija 24 sata dnevno. Djeci je potreban i mir. Sjećate li se vi perioda iz djetinjstva da vas je netko neprestano animirao, tražio aktivnosti? Ili ste imali vremena za sebe, za razvijanje mašte? Jeste li imali onaj period u kojem se se igrali kockicama i barbikama u tišini, prepušteni čistoj mašti i razvoju kreativnosti? Ili su i tada roditelji sjedili s vama govoreći “pa mogao bi ovo ovako, misliš li… želiš li… što kada….”. Toliko mi je zanimljivo promatrati djecu i utjecaj okoline na njih. U jednoj grupi djeve iste dobi imate tolike krajnosti. Onu djecu koja su neprestano u nekom pokretu, potrazi za načim (ni sama često ne znaju što žele raditi), često im je dosadno do one djece koja provedu cijeli dan u aktivnostima, ali u miru. Čitaju, grade, slažu slagalice, modeliraju, slikaju, glume, plešu – ali s tolikim mirom da ostanete zadivljeni i poželite osjetiti taj mir.

Zaista je trend animirati djecu svakog mogućeg trenutka. Vidim da se žene osjećaju kao loše majke jer moraju skuhati, oprati i sl. te te trenutke ne stignu biti s djeteom. Ipak, djetetu treba odmak od vas i treba im samoća. Došli smo do toga da je “kazna” reći djetetu da bude u tišini i odmori. Hajmo gledati pozitivnu stranu istog. “Vidim da cijeli uznemiren/ljut/tužan, sjedni malo, diši, odmori. Umiri svoj duh i sebe.” Je li to zaista kazna ili dajemo djetetu da se približi samome sebi. Također je trend voditi djecu na svakojake aktivnosti, za trening ovog pa onog, no gdje je tu trening srca, misli, duše?

_DSC0081

Kada ste zadnji puta proveli vrijeme sa svojim parterom u tišini? Pri tome ne mislim na tišinu uzrokovanu svađom, već na tišinu da sjednete i samo se gledate nekoliko minuta. Bi li vam bilo ugodno ili vam je sama pomisao na to neugodna? Možete li u tišini gledati svog partnera? Imate li vremena za to? Nađite vremena. Povežite se. Tišina govori sve jezike svijeta.

Izađite i promatrajte oblake bez ” ovo su ti stratusi, kumulusi i cirusi”. Ukažite im na cvijeće i pustite ih da promatraju, uživaju. Dajte im vodu bez potrebe da im kazujete što raditi s istom. Ne uvijek. Naravno da ćete im objasniti i vrste oblaka i imenovati cvijeće, ali osjetite trenutak kada treba reći ništa, odnosno kada treba biti tišina.

Dio citata iz predivne knjige Svjesni roditelj: 

“… kako nikad nisu uspjela naučiti sjediti u tišini i poštivati svoje unutarnje biće, djeca roditelja s velikim očekivanjima očajno žude za osjećajem vrijednosti”.

Zašto tišina (iz istraživanja)?

  • tišina pridonosi razvoju novih moždanih stanica
  • buka podiže razinu stresa
  • tišina opušta više od glazbe
  • periodi tišine u danu pomažu boljem i kvalitetnijem spavanju
  • daje prostor unutarnjem glasu
  • pomaže koncentraciji
  • daje prostora maštanju, kreativnosti, sanjarenju
  • liječi dušu

Razvijajte pozitivne odnose prema tišini. Kako s partnerom tako i s djecom. Tišina nam je zlatna i dana da se možemo zaista dobro osjećati u ovom bučnom vrmenu. Pri tome ne mislim na onu vanjsku buku, već unutranju. Na onu neprestanu buku u naim glavama. Umirimo tu buku. Naučimo djecu da je umire. Biti će nam lakše i osjećati ćemo se bolje. Dajte si priliku osjećati se dobro u tišini. Osjetite mir.

 

 

Advertisements