Hvala ti 2018.!

Izbacio mi je danas facebook objavu od prije četiri godine. Bili smo suprug i ja tada sami na moru. Odlučili smo se maknuti iz naše sredine te provesti nekoliko dana sami te tako i dočekati novu godinu. Sjećam se koliko je hladno bilo. Vjetar je puhao svih 6 dana toliko jako da bi ti se ledila krv u žilama ukoliko bi odlučio proviriti van iz apartmana. Zapravo je za nas tada to bilo idealno vrijeme jer nam je bilo odlično opravdanje da ostanemo u apatmanu, zaljepljeni za kauč i tv. Nas dva sami, zagrljeni Tada sam mislila da imam sve na svijetu i da mi je život savršen. I bio je. U tom trenutku. Sada, 4. godine kasnije, podjednako mislim da mi je život savršen, ali se smijem sebi kako sam tada mislila da imam sve.

Život bez moja dva malena čuda sada mi je nezamisliv. Svakodnevno im zahvaljujem što su baš mene odabrale za svoju mamu i tako obogatile moj život. 2018. godina bila je nevjerojatna. Od onih prvih mjeseci koje sam doslovno prosjedila na kauču jer su curke non stop sisale i bile na rukama do toga da sad već sve razumiju i dođu nas zagrliti i poljubiti. Sretne su djevojčice. Vidim to u njihovim očima. I to je ono što mi svakog jutra iznova daje snagu i želju da budem što bolja mama te da budem tu za njih. S njima sam se beskrajno mnogo smijala, ali i proplakala. Što zbog straha, što zbog neizmjerne ljubavi i sreće. Sjećam se straha prilikom njihove prve bolesti, pada s kreveta, prvog ostavljanja, zagrcavanja komadićima hrane…. Ma oduzele su mi godine života. Ipak, vratile su ih svim onim lijepim trenucima koje provedem uz njih. I kada pomislim kako zaista nemam vremena za sebe, čitanje, kreativnost, ma bilo što, što sam prije s guštom radila – pogledam ih i više ništa na ovome svijetu nije važno.

U 2018. godini izgubila sam hrpu kose, nisam prespavala noć, nezdravo sam se hranila (unatoč tome imam 9 kg manje, nego li prije trudnoće), stekla nove prijatelje, spoznala sebe više nego li ikad prije, zavoljela supruga još više gledajući ga koliko je dobar tata…

Uz sve to, u 2018. godini uspjeli smo kupiti kuću, pokrenuti novi posao i brinuti za već postojeći, biti na ljetovanju, počela sam pisati blog, održali smo i humanitarnu akciju, odradila sam sastanke i upoznala nove ljude. Uspjela sam i čitati, fotografirati i maštati te počela razmišljati o novim projektima. Ostala sam emocionalno stabilna (ok, bolje pitajte supruga je li uistinu tako 🙂 , intelektualno – pa…. zaboravljam često i malo se teže koncentriram, ali mislim (nadam se) da će s povratkom na posao možda biti bolje.

2018. godina nikoga mi nije oduzela. Svi moji najmiliji i dalje su uz mene. Neki se bore sa zdravljem, ali tu su, uz nas. Svi najmliji proslavili su s nama njihov 1. rođendan.

Uzevši sve zajedno u obzir, ne mogu biti drugo, no beskrajno zahvalna za ono što mi život pruža. A ono što je najsjajnije jest to što znam da će 2019. godina biti još bolja. Stoga, 2019. dobro nam došla!

Advertisements