Jesu li visokoobrazovani roditelji kompetentniji?

“Roditelji mu završili fakultete, a on se samo opija”, “roditelji su joj pametni, obrazovani, a ostala je trudna sa 16 …”. Ima li obrazovanje roditelja ikakve povezanosti s odgojem djeteta, odnosno jesu li visokoobrazovani roditelji kompetentniji?

Željela bih odmah na početku napomenuti kako se ovaj post ne temelji ni na kakvom istraživanju, već je čisto moje iskustvo rada s roditeljima i djecom.

Nekako je zapravo sasvim logično i očekivano da roditelji koji imaju viši stupanj obrazovanja budu kompetentniji u odgoju. Zašto? Vrlo je vjerojatno da više čitaju, educiraju se, promišljaju, možda čak i odslušaju neki seminar vezano na temu odgoja. No, je li to uistinu tako? U zadnje vrijeme svako malo iskaču neke afere s lažnim diplomama. Sigurna sam da imate u svojoj okolini nekoga za koga nemate pojma kako je uopće završio studij jer ne zna složiti smislenu rečenicu. Ima onih koji su prvostupnici/magistri/doktori nakon povećeg broja godina studiranja, ali ipak su završili studij. Imaš i one koji su se potrudili preklopiti brojne kuverte kako bi završili studij ili one koji su studirali na mjestima gdje se samo moraš pojaviti da bi položio ispit. Kada sve to uzmeš u obzir, kada uzmeš u obzir naš odgojno – obrazovni sustav, ponovno se zapitaj koja je povezanost između riječi visokoobrazovan/a i kompetentan roditelj.

Ipak, kao zapravo ni u čemu, ni o ovoj se temi ne može generalizirati. Upoznala sam tolike divne roditelje, tople, posvećene, kompetentne. I one sa osnovnom školom i one s doktoratima. Radila sam i s djecom glumaca, pjevača, ekonomista, svakojakih magistra, trgovaca i varioca. I ono što je moj zaključak jest da pravila nema. Među njima uistinu ima onih koji daju cijelog sebe u odgoj, koji proučavaju, promišljaju, konzultiraju se, a nisu završili studij. Imam i onih koji su završili studij pa misle da su popili svu pamet svijeta i ne žele prihvatiti nikakav savjet, iako očigledno rade na štetu djetetu. Imam i obrnutih situacija, onih gdje niskoobrazovani roditelji ne žele primiti savjet jer što će tu jedna teta njima soliti pamet kad se cijeli dan samo igra s djecom i onih visokoobrazovanih koji vole saslušati jer su i sami svjesni da nitko na svijetu ne zna sve.

Jeste li čuli za slučajeve kada djeca visokoobrazovanih roditelja ne uče, ne upisuju studije iako ih roditelji mogu pogurati ili upisuju 2-3 pa ne završavaju. Jeste li čuli kako je to dijete “upalo u krivo društvo” ili u konačnici počinilo suicid zbog pritiska roditelja? Jeste li čuli za one divne slučajeve gdje djeca iz siromašnih obitelji upisuju studije, trude se, uspijevaju u životu? Kako ako su visokoobrazovani roditelji kompetentniji?

Koja je poanta ovog posta? Poanta jest svima vama prenijeti poruku kako stupanj obrazovanja uistinu nema veze s vašim osobnim trudom/željom za bivanjem što boljim roditeljem. Dakle, svi oni koji niste visokoobrazovani, nemojte misliti da biste bili bolji roditelj ili uzor svom djetetu da imate završen studij. Ne, nije to ono što djeci treba. Djeci treba kvalitetno provedeno vrijeme s vama. Razumijevanje, ljubav, podrška, emocije, doživljaj, razvoj samosvijesti i samopouzdanja, razvoj empatije. Djeci trebate vi! I zato svim visokoobrazovanim roditeljima koji vrše pritisak na svoju djecu želim također poručiti da stanu i razmisle. Koliko je važan taj papir? Koliko su važne ocjene? Pokrenite onu unutarnju motivaciju u djetetu svojim vlastitim primjerom, dajte im da biraju, dajte im da budu ono što žele i sve će ići svojim tokom.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.