Produljeno dojenje blizanaca

I dalje dojiš? Kad misliš prestat? Nisu li malo …. prevelike? Još uvijek sišu?! Samo su neka od pitanja koja mi postave. Onaj pogled kad odgovorim: da i dalje dojim, neprocjenjiv je. Zašto sam se odlučila dojiti i poslije prve godine?

U našem je narodu nekako uvriježeno mišljenje kako je djecu najbolje dojiti do prve godine te kako im poslije nije potrebno majčino mlijeko. Postoje teorije (u narodu) kako to nije dobro ni za psihičko zdravlje djeteta. Također, postoje i oni koji kažu kako dijete zapravo poslije 6 mjeseci ne dobiva ništa kvalitetno iz majčinog mlijeka. Ipak, postoje i oni koji se zalažu za produljeno dojenje i u tome vide mnogobrojne prednosti. Jedna sam od ovih posljednjih.

Nisam imala iskustva s dojenjem s obzirom da su mi ovo prva djeca, stoga sam već u trudnoći iščitavala sve moguće u vezi dojenja te istraživala je li uopće moguće dojiti blizance. Informacija je bilo malo, no i tih nekoliko ohrabrilo me i dalo nade da ću dojiti svoju djecu. Bila mi je to uistinu velika želja.

Prvi mjeseci bili su naporni u smislu da sam imala osjećaj kako su non stop na sisi. Dane i noći. Više o tim prvim mjesecima možete pročitati na starom postu:  https://twinmomma1210.com/2018/06/06/dojiti-ili-ne-dojiti-blizance-pitanje-je-sad/ .

S vremenom se to sisanje smanjivalo, no eto s 20 mjeseci im je sisa i dalje vrlo važna. Prvih godinu dana u principu se nisam ni odavajala od njih jer im je sisa bila sve na svijetu. Prekretnica u svemu je zapravo bio polazak u vrtić gdje su morale naučiti živjeti bez mene i svoje sise. Prvih mjesec dana od polaska u vrtić svodilo se na to da bi ostatak dana poslje vrtića i cijelu noć provodile na sisi. Postepeno su prestajale pitati za sisanje čim bi me vidjele. Ipak i danas se vole toliko stisnuti i pomaziti da u principu još ni ne razmišljam o prestanku. Jedina pozitiva strana prestanka bila bi to što bi možda prespavale noć, no koliko čujem, ni to nije garancija. U svim ostalim situacijama dojenje mi olakšava života. Kada se uznemire u isto vrijeme, sjednemo, nekoliko se minuta pomaze i nastave dalje. Kada su bolesne posebno sam svjesna koliko im je sisanje važno i koliko nam pomaže. U nekim virozama kada odbijaju hranu i piće barem sisanjem nadoknade dio onog što im treba za funkcioniranje organizma. Baš sam prošu srijedu bila s njima kod pedijatrice koja me od samog početka gleda s dozom čuđenja, divljenja i dozom onog “mama, Vi ste ludi”. I eto, prije tjedan dana upitala me do kada ču to moći, a ja joj objašnjavam kako nama dojenje olakšava, a ne otežava život. I na kraju svega prokomentira: “da, cure su vam uistinu rijetko bolesne i ne razvija se dalje od viroze. Sigurna sam da im sisanje u tome uvelike pomaže”. I što dalje reći?

S Rodine stranice:

U drugoj godini dojenja (12-23 mjeseca), količina od 448 ml majčinog mlijeka donosi djetetu:

  • 29% od ukupnih potreba za energijom
  • 43% od ukupnih potreba za proteinima
  • 36% od ukupnih potreba za kalcijem
  • 75% od ukupnih potreba za vitaminom A
  • 76% od ukupnih potreba za folnom kiselinom
  • 94% od ukupnih potreba za vitaminom B12
  • 60% od ukupnih potreba za vitaminom C

 

Nije uvijek bilo lako u ovih 20 mjeseci. Zapravo, bilo je trenutaka kad sam rekla: ne mogu više. Ipak, nisam to ozbiljno pomislila ni u jednom trenutku. Gledam ih koliko se lijepo razvijaju i koliko im znači “sisa” kako je sada već zovu. Baš osjećam kako kroz to zadovoljavaju svoje potrebe. Od one za sigurnošću do onih fizioloških.

Usitinu ne postoje istraživanja koja bi pokazala da će djeca imati neka psihička oboljenja ukoliko nastave sisati poslije prve ili druge godine. Ne postoje istraživanja koja pokazuju kako će se djeca teže odvojiti od mame i biti emocionalno nestabilnija ukoliko produljeno sišu. Ne postoje istraživanja koja pokazuju kako su takva djeca nesamostalnija ili kasnije progovaraju.

Produljeno dojenje je normalno. Razmislite samo o svim prednostima dojenja i produljenog dojenja… Nije li logičnije da će dijete koje sisanjem dobiva sigurnost, toplinu, privrženost, koje na taj način smanjuje svoje frustracije biti sigurnije i lakše uspostavljati kontakt s okolinom, nego li teza da će takva djeca biti psihički nestabilnija?

Dojite dokle god to odgovara vama i vađem djetetu. Bilo to do 6, 12, 18 ili 36 mjeseci. Ostavite okolinu neka brine svoje brige.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.