Certifikat za roditeljstvo

Zadnji su dani bas nekako teski…. Stalno mi se neka teska i luda pitanja vrte po glavi. Jedno od njih je ono o kojem sam vec 1000 x promisljala… Kako je moguce da za tolike gluposti trebas imati certifikat, a za roditeljstvo ne moras proci ni jedan jedini tecaj…

Ni jedan odslusani sat nekog seminara. A kamo li poloziti ispit o roditeljstvu? Ipak, kako bi vozio automobil, to trebas. Trebas imati dozovolu za rukovanje motornom kosilicom…. Otac treba proci tečaj kako bi mogao prisustvovati porodu. Dakle, treba potvrdu da moze biti pored zene, koja budimo realni, sama sve obavi. No, za biti roditeljem ne trebas nista. Ne trebas znati razvoje faze, ne trebas zbati nista o emocionalnom i fizickom zlostavljanju, ne trebaa znati nista o meduvrsnjackom zlostavljanju. Ma ne trebas znazi nista o pranju zubiju, zdravoj prehrani, ljubavi ni toploj rijeci. Ne trebas znati kako ne ispasti budala kada ti dijete pokaze crtez koje je radilo gotovo sat vremena ( a sve sto znas reci jest: nemam vremena). Ne trebas znati promijeniti pelene, ne trebas znati da siba nije izasla iz raja, ne trebas znati tko je Jesper Juul, a kamo li procitati neku njegovu knjigu ili clanak. Jednostavno i najblaze receno, o roditeljstvu trebas znati – nista i ipak ces biti roditelj…

Kada ce se napokon promijeniti svijest o roditeljstvu? Kada cemo postati svjesni da je to najveca zivotna uloga jer trebas pomoci u oblikovanju jedne cijle osobe. Cini mi se kako cemo prije trebati certifikate o upravljanju mikserom (onim kuhinjskim), nego li cerrifikat o odslusanom seminaru o roditeljstvu.

Trebas potvrdu da ti je dijete procijepljeno, obavezno i bezuvjetno, a da te nitko pri tome ne pita koliko si ga puta danas udario, zasto su mu svi zubi crni i kako to da sa 6 godina ne zna sastaviti smislenu recenicu.

Ljuta sam. Nevjerojatno sam ljuta na sve one roditelje koji nisu ulozili ni pola sata, a kamo li nekoliko dana na vlastitu edukaciju o najtezem poslu na svijetu. Ljuta sam i placem jer gledam tu djecu koja nisu apsolutno nista kriva, a ne dobivaju ni jedan posto brige kakvu zasluzuju. Kako ce oni odgajati svoju djecu?

Ostajem u nadi da ce ipak oni barem nekoliko sati odvojiti za buducnost svoje djece. In spe vivo.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.