A što će teti iz vrtića fakultet?

Jeste li se ikada zapitali postoji li uistinu studij za – tete iz vrtića? Zar za to treba škola? Kako i čemu kad se ionako samo igraju s djecom cijeli dan?

Nebrojeno puta su me pitali upravo ta pitanja. Najčešće oni koji nemaju djece, ali začudili bi se koliko roditelja također postavlja ova pitanja. Odgovor je vrlo jednostavan. Ne, teti iz vrtića ne treba nikakva vrsta obrazovanja. Eventualno neki mali tečaj od dan dva da nauče promijeniti pelene, ali ni to ukoliko neka od njih ima prethodnog iskustva. Teta iz vrtića je tu da presvuče djecu, nahrani ih, pridrži ukoliko treba, poigra se s njima i stavi ih na spavanje. Dakle, blago rečeno, ta teta radi sve ono što radi i jedna majka koja također nije završila nikakav tečaj, jer za biti roditeljem to ni ne trebaš. Zapravo, kada gledamo, tete su tu da pruže djeci onaj dio brige o djetetu koji se tiče njege djeteta. Dakle, samo nek mi živo i zdravo stigne kući. Realno, to bi mogla odraditi i moja 85 – godišnja baka. To bi mogao odraditi i moj suprug i moja mama, ma i prijateljica koja nema djece i nikada nije presvukla pelenu. Shvatila bi vrlo brzo kako to učiniti.

Kako to da onda vrtići imaju statuse odgojno – obrazovne ustanove? Gdje je u toj svakodnevnoj rutini išta vezano uz odgoj ili obrazovanje djece? U onom dijelu gdje teta iz vrtića postaje odgojiteljica. E da, za to je već potreban studij. Što čini odgojiteljica kroz dan? Presvuče djecu, nahrani ih, pridrži ukoliko treba, poigra se s njima i stavi ih na spavanje. Dakle, u potpunosti isto što i ona teta s početka priče. Ipak, odgojiteljica u svemu tome promišlja kako će u tom trenu razgovarati s djetetom, kako će kroz obavljanje svih tih aktivnosti potaknuti djetetov cjelokupni rast i razvoj. Odgojiteljica planira kako će u sve to ubaciti poticaje koji će dijete potaknuti na igru, ali i na učenje. Odgojiteljica jako dobro mora naučiti kako pozitivno usmjeravati djecu, kako funkcionira dječji mozak, razvojne faze, likovne faze, faze građenja, faze igre… Zašto? Pa upravo zato kako bi mogla pratiti taj cjelokupni rast i razvoj djeteta i ponuditi mu baš ono što mu treba. Uz sve to, odraditi će svakojaka planiranja, urediti prostor, pospremiti. Biti će logoped, pisholog (kako za djecu tako i za odrasle), spremačica, domar, pedagog, kineziolog, jezikoslovac, glumac, glazbenik, biolog, geograf, kemičar, građevinar, fizičar …. I to ne za jedno dijete, već za njih više od 12, najčešće 25 -ero.

Jeste li primjetili kada dođete i predate dijete koje se nije dalo obući, urlalo vam je i bacalo se po stanu, vrištalo na putu do vrtića, da će ga odgojiteljica dočekati sa smješkom, dijete će se umiriti i učiniti sve što odgojitelj zatraži? Mislite li uistinu da iza toga ne stoji neko obrazovanje? 20 ak puta dnevno čujemo “ali mene ništa ne sluša”, “kod kuće je tako zločest”, “ne mogu više, preuzmite ga”. Mislite li uistinu da ni iza toga ne stoji neko obrazovanje? Jeste li primjetili kako odgojitelji ne viču, koriste pozitivno usmjeravanje, dogavaraju se s djecom, poštuju djecu i djeca poštuju njih? A to ni nisu njihova djeca. Biološki. Emocionalni itekako jesu.

Jeste li promišljali o toj odgojiteljici koja vas je ujutro dočekala sa smješkom, a cijelu je noć doma pročula jer joj djeci rastu zubići ili je nju nešto boljelo. Ili jednostavno nije mogla zaspati od brige zbog razmišljanja o vašem djetetu. Promišljala je kako i na koji način mu/joj pomoći, kako riješiti problem. Plakala je zbog obiteljske situacije u kojoj se vaše dijete nalazi. Plakala je jer je i psiholog vama pa često proživljava ono što proživljavate i vi. Mislite li uistinu da nije potreban nikakav studij kako bi odgojiteljica u 2 mjeseca s djetetom postigla više no što su postigli roditelji u 5 godina djetetovg života? Mislite li da nije potreban studij da se socijalizira u dva mjeseca dijete koje kao da su nekoliko godina odgajali vukovi? Mislite li da nije potreban studij da odgojite djecu tako da se preostala djece ne smiju tom djetetu i ni u jednom trenu ga ne odbace?

Djeca danas uglavnom izlaze iz predškolske ustanove poznavajući slova, čak i čitajući i računajući. Za to nije zaslužno štrebanje u vrtiću, već svi silni poticaji zbog kojih su odgojiteljice budne do kasnih noćnih sati, zbog kojih rade neplaćene prekovremene, zbog kojih posao nose kući. Promislite sljedeću put kad ne odete na roditeljski sastanak da iza tog sastanka stoje osobe koje su se danima pripremale kako bi educirale – vas! Je li vas ikada koja odgojiteljica uputila logopedu, psihologu ili nekom drugom stručnjaku? Kako mislite da bi uspjela prepoznati ono što treba bez određenog stupnja obrazovanja? Jeste li primjetili kako vam odgojiteljice na jedan smiren i pozitvan način prenesu problem te vam daju savjet kako ga riješiti? Odakle im te ideje?

Možda su im stigle u trenutku između presvlačenja pelene, odvikavanja nekoliko djece od iste, pružanja tempera, rješavanja konflikta i …. brisanja izmeta s poda kupaonice koju je vaše dijete naličilo jer eto – bilo mu je baš zabavno.

Jeste li primjetili kako vas ta ista odgojiteljica nakon smjene od 11 sati ponovne isprati sa smješkom, a djeca joj pruže zagrljaj i poljubac? Ili ste primjetili kako je ponovno zaprljana od slikanja temperama i kako nije spavala u pidžami jer je ta ista odgojiteljica zamijenila pidžamu s čistom majicom? I odgojiteljica će se ispričati, jer eto, desilo se da ni ona ni dijete nisu primjetili da je krivi Disney lik na majici, jer onaj drugi je na pidžami. Zagrliti će dijete i pomisliti: sretno ostatak dana, preživi, vidimo se sutra.

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.