Kad se odmor pretvori u umor….

Spojili smo praznike, veselili se moru kao da nikada na odmoru nismo bili. Ipak, samo se dva puta godišnje dešava da smo svi zajedno 10-ak dana doma. Spakirali smo se. Ponijela sam sa sobom knjigu o razvoju mozga, fotoaparat pa čak i dnevnik. Kao ono, dok će one spavati ili se bućkati s tatom, ja ću guštati…. Hm…. da… Ili možda ipak ne?

Put je prošao odlično, počele su se nešto prije cilja buditi jer su bile žedne, no izdržali smo do Vira, prebacili ih u krevet i nastavili spavati. Buđenje prema vrtićkom ritmu oko 7. Odlazak na plažu, more pretoplo, kupale se kroz dan. Iduću noć prespavale četiri sata u komadu što se doma ne događa. Divota, zar ne? I opet kupanac i laganini. Krenuli s odvikavanjem od pelena. M. išlo super, J. barem počela sjediti na kahlici neko vrijeme. I tu je noć krenulo sve naopačke. J. sam nosila cijelu noć. Urlala bi čim bi je spustila: ” nosi me, mama”toliko da je valjda cijelu ulicu budila. Jel zub? Trbuh? Ma mora da je zub…. Druga noć prošla jednako uz to što nije nošenje bilo dovoljno, nego je mačka ugledala i tricikle pa “vozi me, vozi me”, Srećom, M. je dosta dobro spavala. Idućeg smo dana primjetili kako J. ne kaka i pripisali to psihi zbog odvikavanja od pelena i taj je dan počela sama ponovno tražiti pelenu. Nošenje je potrajalo još dvije noći. Tata nije dolazio u obzir sve dok je jednog jutra oko 5 nije posjeo na bicikl i tako su se oni dva sata vozili Virom kako bi si ona barem u sjedalici još malo odspavala.

No, kako mami ne bi bilo dosadno i M. je počela imati zahtjeve za nošenjem noću. E pa je onda iduće noći krenulo i noćno povraćanje i tako 3 noći. Savijanje, boli je trbušćić, malaksala, ne skida se ni kroz dan s mene. U međuvremenu bura rashladila more, ne možeš ih dobiti u vodu. E tako smo došli na to da ih više noću nisam mogla ni nositi. U vratu me uklještilo, želudac bolio do te mjere da sam mislila svaki tren zvati hitnu. I tu su počela naša noćna vozikanja autom jer bi barem tako sat vremna odspavale. 3 dana prije planiranog polaska kući, odlučili smo oko 1:30 da krećemo kući jer tako više ne možemo. Zamislite kako je sve to izgledalo kada sam se pitala tko nas je ureko. I zaista, krenuli smo kući s planom da se istog dana suprug vrati ponovno na Vir pospremiti apartman i sve. No, one su toliko plakale da smo 4 km poslije Vira stali pored ceste i tamo odspavali barem nešto tu noć. Idućeg dana J. je bila kao nova, M. sam odvela u bolnicu Zadar da naprave pretrage (katastrofa iskustvo s bolnicom). Nalazi nisu pokazali čak ni virozu. Ma jel moguće da je sve to na psihičkoj bazi i da im je toliko teško pala promjena?? Moja je psiha već bila toliko uništena da mi je doslovce predvečer bilo mučno kada sam shvatila da se bliži noć i da slijedi tortura. Blizanačko veselje…

Uz sve to, neoprano nam je suđe znalo stajati 3 dana. Taj dio Vira nema pitke vode pa ti to sve pooperi i mijenjaj u kupovnoj vodi. Nered kakav apartman valjda vidio nije. Mislili smo da će ove godine biti lakše, ipak su starije. Gadno smo se prevarili.

Petak, zadnji dan. Polako se sve vratilo u normalu. One puno bolje volje, mi se uspjeli spakirati i sve pospremiti. One se čak i okupale. Prespavale put kući.

A mi? Mi kao da smo bili u ratu. Ma ne, kao da su nas negdje svezali i 7 dana tukli. Umor kakav nismo osjetili u ovih 20 mjeseci roditeljstva. Koliko tjelesni toliko i fizički. Suprugov zaključak: ma one jednostavno ne žele brata ili seku 🙂

Fotkala 20 fotki i pročitala 3 stranice, laptop ni upalila nisam.

Ima li išta pozitivnog u našem odmoru? Naravno da ima.  J. se nevjerojatno mnogo povezala s tatom. Odnos koji su izgradili predivno je gledati. Prvih su se dana svaku večer igrale s 20 – ak djece na ulici. Usvojile su puno novih riječi. Udisale su morski zrak. I na kraju krajeva, bili smo zajedno….

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.