Dvije od dvije!

Radim neki dan pozivnice curkama za rođendan i mislim si – čovječe, imam dvije djevojčice od dvije godine! Kako su stigle do dvije godine? Kad se to desilo? Mogu li malo zaustaviti vrijeme?Ovaj sam zapravo post zamislila kao neki update njihovog rasta i razvoja s dvije godine. Zapravo je sada onaj period kada su ni male ni velike. Još nas trebaju za toliko stvari, a toliko stvari već same čine. Možemo otići s njima gdje poželimo, shvaćaju sve, pričaju i prepričavaju na veliko…. Podijelit ću osvrt na njihov rast i razvoj u nekoliko kategorija.

Tjelesni razvoj 

U tjelesnom se razvoju zaista vidi veliki napredak u zadnjih godinu dana. Obje su prohodale, protrčale, vrlo su spretne i u gruboj i u finoj motorici. Penju se, spuštaju, provlače. Obožavaju prepreke i tjelesne izazove. Zaista su puno narasle i dostigle vršnjake, zapravo nitko ne bi rekao da su rođene mjesec dana prije kao male mrve od 1780 i 2340 g. Jedna ima 12 zubića, druga 13 . M. je rođena manja i slabija, kasnije je prohodala i propuzala, a sad je duplo brža, posbeno u penjanju. Nevjerojatno je koliko je spretna. Ona se također već vrlo rado svlači i oblači te nema više pelenu, dok je J. potpuno nezainteresirana za te stvari. Skine se i obuje čizmice kada treba i to je to 🙂 .

Fizički je meni neizmjerno lakše s njima upravo zbog njihovog tjelesnog razvoja. Same se popnu u sjedalicu, samostalno se penju i silaze niz stepenice, voze tricikl, trče, skakuču…. Možemo svugdje otići i sve obaviti. Ma ovo je sada uistinu divota.

Razvoj govora

Što se tiče govora, imam uistinu dvije male pričalice. Ne mogu ni izbrojati koliko riječi u svom vokabularu imaju jer imam osjećaj kao da pričaju sve. Tek kad pitaju “što je to”, shvatim koliko riječi još upijaju. Obožavaju nove riječi i obožavaju ih ponavljati. Vole i engleski jezik pa izgovaraju neke riječi na engleskom (poput brojeva i pjesmica). Naravno, ne izgovaraju sve glasove pravilno, no svakodnevno se osjeti velik napredak u govoru. J. je sad potpuno fora ispitivati “kaj je bilo?” 🙂 Veća je pričalica i komunikativnija u društvu te svakako glasnija (već su ju u rodilištu sestre zvale pjevačica). Odlično komuniciraju jedna s drugom i razumiju jedna drugu čak i one riječi koje ponekad ne možemo ni mi na prvu shvatiti.

Spoznajni razvoj

Spoznajni je razvoj doživio pravi procvat. Često tokom dana zastanem i samo ih gledam, slušam i ne vjerujem koliko su toga upile. Zanima ih sve, od boja do magneta, posebno prijevozna sredstva i to ona građevinska (pa je to ujedno i tema drugog rođendana 🙂 ), slažu jednostavne slagalice, brinu o svojim lutkama, obožavaju knjige… Kad vidim kako uzmu kanticu i lopaticu pa oponašaju mene što radim u vrtu, sva se rastopim.

Vole brojati sve. Od autića do kocki, cvjetova ili koraka koje naprave. Pravi su mali istraživači gdje god da jesu. Strašno vole istraživati kosine i spuštati sve po njima. Ma, zaista ih zanima svašta. Baš nekako kao i mene 🙂 .

Socio – emocionalni razvoj

Obožavaju društvo. Posebno djecu. Vole se družiti s djecom u vrtiću i izvan njega i kao da im nikada nije dosta. Zadovoljna sam koliko dobro podijele svoje igračke i kako pitaju prije nego li uzmu tuđu. Presretna sam kada kažu “netko plače”, a na moje pitanje “i što čemu učiniti”? kažu “idem grliti”. Ono najljepši odnos koji volim gledati jest upravo odnos između njih dvije. Odnos prepun ljubavi. Da, svađaju se, provociraju jedna drugu, no uvijek pitaju jedna za drugu, tješe se, grle se i vole.

Zanimljivo mi je promatrati ih npr. u parku s nepoznatom djecom. Zanimljivo mi je kako objašnjavaju djeci što se smije, što se ne smije i kako začuđeno gledaju kada se djeca npr. proguraju ispred njih na tobogan, a one znaju da trebaju čekati na red.

Srce mi je puno kada mi onako, iz čistog mira, usred dana dođu i daju zagrljaj i poljubac. Volim kada kažu: “J. sretna” ili “M. sretna”. Tada znam da su dobro i da sve to što radimo nešto znači. Obožavaju svog tatu i obožavaju se ludirati s njim. I baš ih volim gledati kako to čine i jedva dolaze do zraka od smijeha.

Nevjerojatno mi je i koliko vole svoje prijatelje iz vrtića pa svako jutro ponesu neku igračkicu ili knjigu kako bi podijelile s prijateljima. Kako tako malena bića već mogu imati prijatelje kad sam još jučer slušala otkucaje srca na CTG-u ….?

Sisanje i spavanje

Da, još uvijek sišu. Znatno manje nego li prije godinu dana, no vole se pomaziti,a i noću se još pohrane. To znači kako ne prospavaju još noć u komadu baš kao ni njihova mama. Tata i dalje spava u drugoj sobi ili na kauču dok nas tri žene carujemo na velikom krevetu.

Vrijeme za mamu / mamu i tatu

Pa, budimo realni, svakako s razvojem ide i više vremena za mene. Druga je stvar to što to vrijeme koristim za rad, a ne odmor. Ipak, navečer odspavaju nekoliko sati u komadu pa stignem obaviti neke stvari.  S obzirom da su u jaslicama i tada bih stigla obavljati stvari poput frizera, manikure, pedikure, no opet trenutno biram rad. Rado ostaju kod mojih roditelja pa bi ih i tamo mogla ostaviti češće da želim. Summa summarum, svakako u ovoj dobi mama može imati više vremena za sebe ukoliko želi,a to znači i više vremena za druženje s tatom 😉

Za sve mame i tate blizanaca, ma i roditelje jednog djeteta koji misle da plakanju, nasisavanju, nošenju i slično nema kraja, vjerujte mi, okrenete se i čas sve postane lakše. Trenutno se ni ne sjećam svih onih trenutaka kada sam mislila da će mi otpasti ruke i bradavice i da više nikada neću udahnuti svježeg zraka. Sve se polako vrati na svoje, samo s puno, puno više sreće i ljubavi. Uživajte!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.